PROBLEM JAVNOG PRIJEVOZA U SARAJEVU

Fuad Ćurčić i Denis Silajdžić
Slika preuzeta od Oleg Vishnepolsky
U prijevodu “Razvijena zemlja nije gdje siromašni imaju auta, nego gdje bogati koriste javni prijevoz.”

Problem javnog transporta u Sarajevu, poslovanja GRASA, broja parking mjesta u gradu su teme koje gotovo svakodnevno okupiraju sarajlije. Svako navodi svoje razloge i mišljenja, od korumpiranog menadžmenta, nesposobne vlade, parking papaka, itd. Prava istina je ...

Krenimo redom po problemima koji su usko povezani.

GRAS je u raspadu jer troškovi firme prevazilaze prihode. Ne ulazeći u rasprave oko efikasnosti upravljanja ovim preduzećem (koje sigurno mora biti bolje), jasno je da broj putnika koji plaćaju kartu nije dovoljan da sistem bude samoodrživ.

Javni transport u gradu koriste sam ljudi koji nemaju auto. Iskreno, ja se lično ne sjećam se kada sam zadnji put koristio javni gradski prijevoz. Danas u tramvajima vidimo samo jalijaše, penzionere i studente. Drugim riječima, javni prijevoz nije cool. Većina će prije uzeti taxi nego tramvaj.

Parking papak je rezultat predbodnog problema. Mahalske ulice trotoari u Starom Gradu su pune parkiranih auta, ljudi koji u stvari ne žele da plate parking.

U Sarajevu nema parkinga. U stvari znači u Sarajevu nema besplatnog parkinga. Svaka objektivna inspekcija parkinga preko puta Vijećnice, na čaršiji ili pored Markala jasno pokazuje da uvijek ima parking mjesta… po 3KM po satu. Realno, u sred Beča ili uz Tkalčićevu ćeš teško ili nikako naći parking, ali papak će radije parkirati uz Sebilj i svratiti brzinski na pitu.

Ljudi hodaju po ulici, a auta stoje po trotoarima. Naredni problem je opet bezbjednost i nesreće koje se dešavaju u gradu. UK važi za razvijenu zemlju koja ima najmanje nesreća u prometu po glavi stanovnika. Ne zbog dobrih vozača, policije i zakona nego što ljudi manje voze a više koriste javni prijevoz.

Smog u zimskom periodu. Svima je jasno da je broj auta jedan od glavnih krivaca za prekomjernu zagađenost koje samo vidimo u zimskom periodu. Više ljudi u tramvaju == > manje auta na cestama == > manja zagađenosti.

To je spisak problema. Kako dalje? Samo krenemo unazad.

Komunalna policija. Od viška GRASovih radnika, koji su tehnološki višak, formirati komunalnu policiju. Redovno pisanje kazni parking papcima će stvoriti tržišni pritisak da se koriste parking mjesta ili javni prijevoz. Ekonomskim riječnikom ovo će stvoriti potražnju za uslugama javnog prijevoza.

Forsirati žutu traku. Redovna policija treba da kažnjava vozila koja voze preko žute trake. Da li se iko sjeća da ona postoji, za šta služi? Ovo će rezultirati da će javni prijevoz ići brže u špici nego privatno auto. Treba li išta dalje objašnjavati?

Čak i taksiste treba pomjeriti sa žute trake, jer su oni više dio problema nego dio rješenja.

Urediti naplatu na stajalištima. Ograditi stajališta tako da imaju elektronske rampe za ulaz i izlaz. Ovo će smanjti potrebu za kondukterima i osigurati da 99% ljudi imaju kartu. Ovo se jednostavni može uraditi na svim stajalištima od Muzeja do Ilidže.

Kada put kroz grad bude spor i skup zbog parkinga ili kazne, većina će se odlučiti za alternativu javnog prijevoza. Tek onda treba...

Javni prijevoz učiniti popularnim. Treba urediti vozila, staviti kamere i besplatni internet. Danas su ovo trivijalni troškovi uključujući i aplikaciju za vrijeme kada stiže naredno vozilo. Političari prije svega trebaju da simbolično počnu da korite javni prijevoz svakodnevno.

Finansijka stabilnost. Kako veći broj ljudi koristi javni prijevoz, ulice će biti prohodnije, manje zagađene, manje nesreća, manje kredita za GRAS, što bi rekli win-win situacija. Zvuči naučna fantastika? Ovo je problem koji ima svaki grad u svijetu i oni hrabni su ga riješili na isti način - od Londona do Bogote sve je isti problem.

Bogota preuzeto sa bloga (znate li gdje je Bogota?)

Ovdje se ne predlaže ništa novo, nego samo se podjećamo kako stvari trebaju da budu.

Da li se slažete?